Slike iz vremena koje je prošlo, snimljene u vremenu koje nije došlo…

Jedinstveni fotografski parovi istih motiva hotela Haludovo (Malinska, otok Krk) iz 1987. i 2018. godine predstavljeni su na izložbi u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU u Zagrebu. Damir Fabijanić je istom tehnikom (fotoaparatom na kolor negativ filmu formata 6x9cm) snimio identične vizure u razmaku od 31 godinu, u kojima je došlo do potpunog propadanja i devastacije hotelskog grada Haludovo.

Izložba koja povezuje najbolje i najpoznatije iz hrvatske eno-gastronomije i prirodne/kulturne baštine, u asocijativnim autorskim parovima fotografija, održana je u izložbenom prostoru Domus Romana u Rimu u lipnju 2015.

Izložbom Welcome Croatia (Fabijanićevim izborom njegovih 38 autorskih fotografija Hrvatske) u parlamentima (Bruxelles i Strasbourg) Europska unija proslavila je pridruživanje Hrvatske EU.

Ovo je izbor naslovnica od (dosad) objavljenih 49 brojeva časopisa Iće&piće. Predstavljaju hrvatsku i inozemnu eno-gastronomiju kroz kreativne tanjure i namirnice.

Portreti hrvatskih vinara (u asocijativnim parovima fotografija) već se deset godina objavljuju u rubrici Osobna karta podruma u časopisu Iće&piće.

U časopisu Iće&piće objavljeni su intervjui s najboljim kuharima svijeta. Vjerojatno nijedan gourmet časopis na svijetu nije objavio toliko velikih intervjua s najvažnijim svjetskim chefovima. Fotografski portreti kuhara uvod su svakoga takva intervjua. Intervjui su uglavnom nastali u zadnjih šest godina za vrijeme gastronomskog kongresa Gastronomika u San Sebastianu.

U izboru je ipak i jedan vinar, Angelo Gaja, čija strast to zaslužuje…

Naručeni fotografski posao socijalne tematike (2006), zaokružen je kao izložba u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb, 2007) u povodu 20. obljetnice autorova rada i 10. godišnjice Udruge za promicanje inkluzije, koja pomaže osobama s intelektualnim poteškoćama da se uključe u svakodnevni život.

Izbor fotografija Pariza, korištenih na izložbama i u časopisima.

Specifičan projekt realiziran 2004. kao vrlo uspješan ekomuzej u Rovinju, posvećen tradicionalnoj rovinjskoj drvenoj brodici – batani. D. F. je, osim funkcije fotografa, sudjelovao u kompletnoj realizaciji postava (u neformalnom statusu art-direktora projekta).

Istra je jedna od trajnih autorovih fotografskih preokupacija. Ovo je samo mali izbor od brojnih istarskih motiva iz svih godišnjih doba.

Tradicionalno svake godine Riviera Holding (danas Valamar) poziva umjetnike te su 2005. ugošćeni fotografi iz nekoliko zemalja. Poziv da tjedan dana fotografiraju na otoku Sv. Nikola kod Poreča rezultirao je potpuno originalnim Fabijanićevim autorskim projektom, paralelnim prikazom istih motiva u boji i crno-bijeloj tehnici, čime je ostvaren originalan koncept – ilustrirana priča o elegiji, odlasku ljeta s otoka.

U gotovo tri desetljeća fotografiranja iz zraka (najčešće iz helikoptera) stvorena je impresivna arhiva fotografija iz cijele Hrvatske. Ovo je tek mali izbor autorovih drone free snimaka, za koje se trebalo dobro pomučiti, a fotografije u potpunosti funkcioniraju i u današnje doba novih tehnologija.

Izložba fotografija Krug u kvadratu nastala je za vrijeme boravka D. F. u Japanu u proljeće 2005. Fabijanić je kao koautor projekta vrlo uspješna hrvatskog paviljona na EXPO 2005 u Aichiju boravio u dva navrata po tjedan dana u Japanu, a slobodno vrijeme iskoristio je za fotografiranje (Nagoya, Kyoto, Tokyo).

Za autora Japan je spoj prošlosti i budućnosti te na ovoj izložbi pokazuje svoje impresije iz života svakodnevnoga Japana, u kontrastu (ali) i suglasju tradicionalnog i konzervativnog prema modernom, tehnološki naprednom i progresivnom.

Kada je u rujnu 2003. Britansko veleposlanstvo u Zagrebu ponudilo D. F.-u da obavi snimanje Prvog festivala dizajna u Londonu (niz manifestacija poput 100% Designa, Fashion Weeka, Open House Architecture,…) nitko (pa ni autor) nije znao s kakvim će se fotografskim materijalom vratiti. Na dijapozitivima dvaju formata (6 x 6 cm i 24 x 36 mm), u samo 6 dana (prekrasna vremena!), snimio je sjajan materijal koji je pretočio u knjigu i izložbu originalnog autorskog koncepta – abecede pojmova (kao tekst) i pripadnih fotografskih ilustracija.

Ograničenje je izvor kreativnosti

Godine 2002. našao sam se na otoku Zlarinu radi fotografiranja posve druge teme. Po završetku snimanja, u iščekivanju dogovorena ručka, uočio sam zapuštenu i otvorenu kuću s kosturom mačke na ulazu. Umjesto odmora prije objeda odlučio sam samom sebi zadati fotografski projekt i od 13 do 14 sati (u točno 60 minuta) ispucati 1 (jedan) film formata 6 x 6 cm, odnosno snimiti 12 fotografija. Pomno sam pritom proučavao kadrove koje ću snimiti, jer nije smjelo biti ni više ni manje kadrova u tom jednom satu. Evo rezultata…(D. F.)

Stojimo na palubi tog svojeg putničkog broda i promatramo galebove kako prate široku bijelu prugu, sunovraćaju se u nju svaki put kad dječak koji stoji na drugoj strani ograde otkine komadić kruha i baci ga u more, stoti put čudimo se kako uspijevaju iz tog uzavrelog lonca u kojem mi vidimo samo pjenu prepoznati svoj obrok. ljutimo se na brižnu majku kojoj dječakova igra nije po volji i odvodi ga do klupe s koje može samo promatrati. okrećemo se horizontu, upiremo se u crtu gdje se mirna površina spaja s nebom. (Senko Karuza, iz predgovora)
Ovaj sjajan tekst odlično ilustrira ambijent u kojem je nastao ovaj izbor apstraktnih morskih površina Jadrana (dijapozitivi 6x6cm).

U proljeće 1999. otisnut je prvi broj Orisa, časopisa za arhitekturu i kulturu. Izdavač i glavni urednik Andrija Rusan te grupa istomišljenika i urednika (Ante Nikša Bilić, Damir Fabijanić, Sanja Filep, Ante Rašić) koncipirala je časopis koji je danas dio aktivnosti Rusanove Kuće arhitekture Oris. Kao stalni suradnik, glavni fotograf i urednik fotografije, D. F. sudjelovao je intenzivno do 2008. (a osobito u prvih dvadesetak brojeva).

Sit sam svih kuhinja i serviranja. I starijih kuhara koji govore da je sve bilo dobro dok je mali slušao i dok nije postao odveć pametan… (D. F., studeni 1999)
Deset fotografija u boji hrane izrazitih boja, na skali od bijelog češnjaka do crnog rižota.

Ovaj dio izložbe potpuno je koncepcijski osmišljen u proljeće 1999. i dio je samostalne izložbe D. F.-a kao dobitnika Velike nagrade 31. zagrebačkog salona u Domu likovnih umjetnika u Zagrebu u studenom 1999.

Fotografije iz monografije Boje zavičaja (Šibensko-kninska županija), Gradska knjižnica Juraj Šižgorić (Šibenik, 1998), koja je rezultat vizije ravnatelja Milivoja Zenića, nastala nakon trogodišnjeg rada (dizajn Bruketa&Žinić). Fotografije vrijedi pogledati i nakon dva desetljeća od nastanka.

Dva mjeseca intenzivna rada na snimanju i izboru fotografija za mapu izložbe Paška čipka, održane 1995. u Etnografskom muzeju u Zagrebu, zvuči pomalo nestvarno, kad se zna da je priča o paškoj čipki ispričana sa samo deset pojedinačnih fotografija. D. F. kao fotograf, koautor koncepta i fotografsko-grafičkog materijala upotpunio je iznimnu priču, izložbu koja je doživjela brojna europska izdanja.

Dvadeset i dvije godine sustavnoga rada na fotografsko-grafičkom segmentu nacionalnog zračnog prijevoznika Croatia Airlinesa, najdosljednijeg i najdugovječnijega korporativnog identiteta u Hrvatskoj (nakon 1990) prava je iznimka.

Uz dosljedan i inventivan grafički dizajn (Ivane Ivanković) ostvaren je racionalan i uspješan kontinuitet identiteta CA kao rezultat inhouse kreativnoga tima (kao jedinstven slučaj u hrvatskom korporativnom svijetu). U ovoj galeriji predstavljen je izbor naslovnica D. F.-a putnog časopisa Croatia Airlinesa.

Vrijeme kada su dubrovački plemići i građani podizali u okolici grada ljetnikovce i uređivali vrtove pripada prošlosti. U njima su najimućniji i najobrazovaniji građani Dubrovnika iskazali svoje poimanje života na ladanju. O vlasnicima su ostali samo zapisi; od ljetnikovaca ostale su većinom ruševne i zapuštene zgrade i zarasli vrtovi… (N. Grujić)

Ova knjiga, kao prava posveta budućim generacijama o sjajnoj prošlosti Dubrovnika, jest dijalog Nade Grujić, povjesničarke umjetnosti, i Damira Fabijanića, fotografa.

Fotografije su snimljene davne 1993. Po narudžbi Brune Lončarića (TZ Crikvenica) realiziran je projekt Crikvenica Riviera (dizajn Sanja Iveković, tekstovi Vesna Kusin), koji je po prvi put turistički povezao obalu (Crikvenicu) i unutrašnjost (Vinodol). Koncept i dizajn bio je previše avangardan za lokalnu sredinu i ovaj sjajan projekt je ubrzo odbačen. Taj čin predstavlja jedan od mojih prvih velikih srušenih profesionalnih ideala. Pogledajte te fotografije danas, nakon punih 25 godina… (D. F.)

Sjećanja su preduvjet usporedbe.

Ovo je moj mali prilog protiv bolesti kratkotrajna pamćenja, prošlog i budućeg.

Brojni neposlušni učenici učiteljice života često nas uvjeravaju o vječnoj ispravnosti svojih stajališta (ma kako ona promjenjiva bila), jednako dok jašu na visokim valovima snažnih generatora moći, kao i kad završe u plićaku svojih zabluda. (D. F.)

Galerija predstavlja motive iz Titova vremena komunizma u kontrastu s izgledom infrastrukture otočja-ljetovališta za političku elitu nakon 1990.

Fotografije uništene graditeljske baštine u ratu u Hrvatskoj (Domovinski rat) 1991–95. Svijest o važnosti ponovnoga snimanja istih motiva nakon ratnih razaranja pojavila se D. F.-u ubrzo nakon početka napada na dubrovačko područje (1. listopada 1991) i nakon prvih informacija o stradanju onog što je snimao godinu-dvije prije toga. S obzirom da je autor tijekom dvije godine prije rata snimao Dubrovnik i okolicu, ponovnim snimanjem istih motiva sastavio je i impresivne parove fotografija, koji na najbolji način ilustriraju posljedice rata.

Odakle zlo? – prastaro pitanje koje se provlači ljudskim rodom jamačno još iz doba kada se čovjek tek počeo pitati. Rjeđe pitamo odakle dobro, jer dobro prihvaćamo kao nešto što nam se duguje, kako treba biti. Vidi se to u našoj težnji za potpunošću, za izgradnjom, za stalnošću. Potpunost pak znači nezavisnost, slobodu.
Možda je stoga, već odavno, zlo određeno kao izostanak dobra ondje gdje bi ga trebalo biti… (Stjepan Kušar, iz predgovora)

59 fotografija u knjizi govori o posljedicama zla, o heritage cleansingu u ratu u Hrvatskoj (1991–95).

Moj apsolutno najdraži fotografski posao. Snimanje okolice Dubrovnika (pejzaž, arhitektura, običaji, folklor) za stalni postav Etnografskog muzeja Rupe u Dubrovniku, arhitekta Ivana Prtenjaka, koji se strasno izborio da ja odradim taj posao. Danas mogu reći – srećom. Jer bez toga ne bi bilo ni svega poslije. A i zato jer sam (srećom) snimao mnogo više od zadanog.

Muzej je otvoren u veljači 1990. Sve fotografije stoje u tom istom stalnom postavu više od 27 godina. Netaknute… (D. F.)

S prvoga snimljenog filma (12 snimaka 6 x 6 cm) za Zavod za obnovu Dubrovnika (travanj 1989), odabrao sam 8 motiva za kasnije izložbe! To je bila impulsna fascinacija Gradom i početak moje dubrovačke never-ending story.

Trideset crno-bijelih fotografija Dubrovnika izloženo je na prvoj izložbi o Dubrovniku 17. svibnja 1990. u Palači Sponza, Dubrovnik.

Da li je Grad i danas isti, pogledajte u galeriji…(D. F.)

Moja prva fotografska preokupacija – arhitektura.

Senzibilitet i posao. Dobitna kombinacija. Arhitektura se ne miče, ne bježi pred objektivom. Bježi sunce, bježe oblaci, a to onda samo znači čekanje pravog trenutka.

Korektno je snimiti tuđe autorsko djelo (arhitekta), tako da istakneš bitno, ali gušt je nadodati svoj kadar, svoju viziju, da izgleda onako kako ga treba doživjeti. (D. F.)

Moja prva fotografska preokupacija – arhitektura.

Graditeljska baština, magični interijeri, sjajne fasade. Često oronule, neadekvatno popravljene, nadograđene kičem (često u crkvama i javnim prostorima), ali upravo čarobnost snimanja i izbora pravoga kadra u takvim uvjetima uvijek je intrigantna. Pogotovo prije doba Photoshopa. (D. F.)

Ovo je moj prvi (osobni) fotografski serijal nakon šest godina intenzivnog amaterskog bavljenja fotografijom s kojim sam tada bio u potpunosti zadovoljan! Stotine razvijenih crno-bijelih filmova, tisuće povećanih crno-bijelih fotografija, prethodile su tome.

To je trenutak kada sam stekao osobnu sigurnost i započeo neupitno zadovoljstvo fotografiranja. Prethodni, povremeni fotografski bljeskovi, time su dobili svoj logični kontinuitet. (D. F.)

Na pustim plažama u paškoj uvali brusio sam svoje fotografsko-likovne kriterije. Bio sam član Fotokluba Zagreb. Raspisan je natječaj za Prvu jugoslavensku izložbu dijapozitiva na “Danima fotografije Jugoslavije” u Prištini 1976. Pročitao sam da je u žiriju Branibor Debeljković te sam prvi (i jedini) put poslao radove (kolekciju) na žiriranje neke izložbe. Rezultat: prva nagrada za kolekciju dijapozitiva.

Nitko me nikad u FK Zagreb (od kolega) nije pitao da ih pokažem. I nisam više išao tamo…(D. F.)

Moj otok – ishodište. Moj grad – ishodište. Zato će se monografija zvati Pagradotok.

Rođen sam u Zagrebu, ali bezbrižnost djetinjstva i kasnijih školskih raspusta formirali su moje emotivne receptore prema tom jedinstvenom ambijentu. Fokusirali su se kroz fotografsko oko, na početku samozatajno (bilježeći motive koji se bučno medijski otkrivaju četiri desetljeća kasnije), a kasnije s dodatnim razumijevanjem i iskustvom, ali uvijek prepušteno intuiciji.

Moje fotografije su moja sjećanja. Traju eto i više od četiri desetljeća…(D. F.)

Volim se sjetiti vlastitih početaka bavljenja fotografijom, još u doba osnovne škole, kad je započela ta moja velika ljubav. Kasnije, od prethodnog mnoštva drugih hobija, preostala je samo – fotografija. Početni entuzijazam i posvećenost ostaje u trajnom sjećanju, a neki kasniji projekti dobili su početne vizije već u tim prvim danima… (D. F.)